Piše: Ljubivoje Ršumović

Moje sećanje seže do 1954. godine, zahvaljujući dnevniku, u koji sam lepio isečke iz novina i časopisa. Uglavnom su to bile pesme. Otac Mihailo je donosio kući „Borbu“ i „Vesti“. „Borba“ me nije interesovala, ali „Vesti“ su imale povremeno rubrike „Narodne pesme na užičke teme“ i „Užičke varnice“. Ja sam već bio „zaražen“ srpskim narodnim pesmama, koje su nam uz gusle pevali deda Stevan i deda Božo, pa sam dve takve, doduše satirične pesme, isekao i zalepio:

„Snijeg pade, drumi zapadoše, Te „Napredak“ doći ne mogaše Sa kolima u naše avlije Da su čiste – kao ono prije!“
Ova pesma je bila potpisana sa „Ml. V.“ A druga „Majstoru za burek“ sa „Era Mlađi“:
„Čaršija te smatra majstorom zanata, Pa su mnogi ljudi otvorili vrata Tvoje nove firme – i želeli strasno Da doručak kupe – al da bude masno Ono što se burek ili slično zove! Pa tako ti tvoje privatničke časti, Daj bureku – makar trunku masti!“

Već iduće godine iz Čajetine silazim u Titovo Užice, i upoznajem autora Milojka P. Đokovića, novinara „Vesti“, koji je u vojsci imao čin „mlađi vodnik“, otuda pseudonim „Ml. V.“ I „Era Mlađi“. Kad sam mu rekao da mi se dopadaju njegove „varnice“, ali da bi bile još ubojitije i smešnije kad bi ih neki karikaturista nacrtao. On se nasmejao i pružio jedan koverat i rekao mi „Evo ti ovo, pa nacrtaj!“ Bilo je to pismo bez potpisa, u kome se neko iz Mokre Gore žali na direktora „Kotromana“ koji je u preduzeću zaposlio svu svoju rodbinu, a firmu doveo do prosjačkog štapa.

Nacrtao sam polusrušenu zgradu na kojoj piše „Kotroman“, a podupiru je sa svih strana balvani na kojima piše „svastika“, „sinovac“. „ ujak“, „tetka“, brat od strine“... „Vesti“ objave tu karikaturu, i posle nekoliko dana odem u redakciju pun sebe Dočekaju me direktor Stole Obradović i Milojko, ozbiljni, i kažu da me direktor tužio, i daju mi poziv, da se potpisnik „Ršum“ javi sudiji, tada i tada. Iskreno, uplašio sam se i zbunio, a njih dvojica se nasmejaše: „Prpa, jel` da? Dobro došaou klub! Nećeš ti na sud, nego nas dvojica, koji smo pustili u javnost tvoju karikaturu! Nije nam prvi put, a neće ni tebi biti!“ Te njihove reči pamtim, godinama ih se sećam kao obrasca novinarske etike i časti!

Nisam nastavio da crtam karikature, jer su „Vesti“ uskoro ustanovile podlistak „Reč mladih“, u kome su mladi pesnici mogli da objavljuju svoje radove. Urednik je bio Stevo Nestorović, a sve pod drugarskom rukom Milojka Đokovića. Tri moje pesme objavljene 1957: „Proleće“ u „Vestima“ pa „Vodoravno“ i „Cipele“ u „Književnim novinama“, donele su mi zvanje istaknutog umetnika i označile početak radnog i umetničkog staža! „Vesti“ i danas, posle šezdeset i kusur godina, stižu na moju adresu!
Podsećaju me da im „od srca“ čestitam rođendan!
Jula 2021. Ljubivoje Ršumović
Projekat “U službi građana – 80 godina “Vesti”, 50 godina “Radio Užica” sufinansira Grad Užice.
Stavovi izneti u podržanom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.





Učitavanje komentara...